Definicija
- Riječ farmakovigilancija dolazi od grčke riječi pharmakon (lijek) i latinske riječi vigilare (promatrati), a označuje skup aktivnosti vezanih uz otkrivanje, procjenu, razumijevanje, prevenciju i postupanje u slučaju nuspojava lijekova kao i novih saznanja o škodljivosti njihove primjene. Nuspojava je svaka štetna i neželjena reakcija na lijek. To uključuje i nuspojave koje nastaju kao posljedica predoziranja, primjene izvan uvjeta odobrenja, pogrešne primjene, zlouporabe, medikacijskih pogrešaka, kao i nuspojave koje nastaju zbog profesionalne izloženosti lijeku.
Struktura funkcioniranja
- Glavni zadatak farmakovigilancije jest kontinuirani nadzor nad omjerom koristi i rizika primjene lijeka te omogućavanje njegove sigurne i učinkovite primjene. To se postiže prikupljanjem prijava nuspojava i ostalih informacija o sigurnosti lijekova tijekom kliničkih ispitivanja, dakle u predmarketinškoj fazi te u postmarketinškoj fazi obradom nuspojava dobivenih od zdravstvenih radnika, pacijenata te nositelja odobrenja za stavljanje lijeka na tržište / proizvođača lijekova. Podaci prikupljeni tijekom predmarketinške faze razvoja ne mogu predvidjeti sve nuspojave koje se mogu pojaviti nakon što lijek dođe u promet. Tako su, na primjer, podaci o rijetkim nuspojavama (mogu se pojaviti u frekvenciji do 1 na 1000 osoba) te o toksičnim učincima dugotrajne uporabe lijeka nepotpuni ili nedostupni. Također u svakodnevnom životu češći su scenariji interakcija s drugim lijekovima, korištenja lijekova u specifičnim skupinama pacijenata koje se uglavnom ne uključuju u klinička ispitivanja (osobe starije životne dobi, djeca, trudnice) te utjecaja određenih patoloških stanja na kinetiku lijeka (smanjena funkcija bubrega ili jetre). Iz tih je razloga moguće pokrenuti i fazu IV kliničkih ispitivanja (postmarketinško kliničko ispitivanje) kako bi se procijenila sigurnost dugotrajne primjene lijeka ili učinak lijeka na određenu skupinu ljudi. Zdravstveni djelatnici, proizvođači lijekova, nositelji odobrenja za stavljanje lijeka u promet, nositelji odobrenja za paralelni uvoz, uvoznici te veledrogerije dužni su Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) prijaviti sve primijećene nuspojave. Pacijent o svim sumnjama na nuspojave lijekova treba obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika, a također može izvršiti prijavu Agenciji ili nositelju odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Bitno je napomenuti da se prijavljuje svaka sumnja na nuspojavu (ne mora postojati 100% sigurnost da je rekacija izazvana lijekom) te se prijavljuju sve nuspojave; one očekivane (nuspojave koje su od ranije poznate i navedene u sažetku opisa svojstava lijeka) kao i one koje nisu ozbiljne. Izvori informacija za učinkovitu farmakovigilanciju prije svega su spontane prijave nuspojava bilo od zdravstvenih radnika ili pacijenata, kliničke i epidemiološke studije te medicinska literatura (prikazi slučajeva). Informacije koje se dobivaju iz navedenih izvora detaljno se izabiru i analiziraju. Ovi podaci mogu ukazati na nove nuspojave koje do sada nisu bile poznate za određeni lijek, da se neke od nuspojava pojavljuju češće nego što se dotadašnjim ispitivanjima pokazalo, da neki ljudi ili skupine bolesnika razvijaju nuspojave češće nego drugi, otkrivaju se nuspojave koje se pojavljuju nakon dugotrajne uporabe lijeka ili nuspojave s odgodom. Ovakvi podaci mogu dovesti do promjena kao što su ograničenja u primjeni lijeka, promjene u doziranju lijeka, do uvođenja dodatnih mjera minimizacije rizika (npr. informiranje zdravstvenih radnika putem tzv. pisama liječnicima te informiranje pacijenata putem edukacijskih materijala) ili čak do povlačenja lijeka sa tržišta. Najpoznatiji primjer povlačenja lijeka sa tržišta zbog nuspojava koje su primjećene tek nakon stavljanja lijeka u promet jest talidomid. Poznata talidomidska katastrofa smatra se pokretačem razvoja regulatornih zahtjeva vezanih uz ispitivanja, odobravanje i primjenu lijekova, kao i postmarketinškog praćenja sigurnosti njihove primjene.
Primjeri vezani za psihofarmake
- Među lijekovima kojima je u zadnjih 40 godina ukinuto odobrenje za stavljanje u promet zbog nepovoljnog odnosa koristi i rizika primjene nalaze se i brojni psihofarmaci. Tako je anksiolitik Anaxyl (alpidem) povučen zbog hepatotoksičnosti, Trancopal (klormezanon) zbog toksične epidermalne nekrolize, a Clinoxan (tetrazepam) zbog ozbiljnih kožnih rekacija dok je sedativ, odnosno hipnotik Ipronal (proksibarbital) 1998. godine povučen sa tržišta više europskih zemalja zbog trombocitopenije. Među antidepresivima i to onima koji djeluju kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) valja spomenuti Normud (zimelidin) povučen zbog Guillain–Barréovog sindroma te Upstène (indalpin) uklonjen s tržišta zbog agranulocitoze. Inhibitori monoamino oksidaze Actomol (mebanazin) i Drazin (fenoksipropazin) povučeni su zbog hepatotoksičnosti, a Brantur (minaprin) zbog konvulzija. Kao primjer antipsihotika mogu se navesti Melleril (tioridazin) koji je 2005. godine uklonjen sa svjetskog tržišta zbog ozbiljnih srčanih aritmija te Roxiam (remoksiprid) povučen zbog aplastične anemije. Ovo su samo neki od mnogobrojnih primjera gdje su zahvaljujući kontinuiranom praćenju omjera rizika i koristi terapije lijekovima spriječene brojne neželjene posljedice kako pojedinačno za korisnike lijekova tako i za cijeli zdravstveni sustav.
Zaključak
- Sustav farmakovigilancije zasniva se na uskoj suradnji između Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) odnosno Europske Agencije za lijekove (EMA), proizvođača lijekova / nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, zdravstvenih djelatnika i pacijenata. Što znači da su pacijenti i zdravstveni djelatnici također odgovorni za sigurnu primjenu lijekova, prije svega pravodobnom i valjanom prijavom nuspojava. Štoviše, prijava nuspojava zdravstvenim je djelatnicima moralna, profesionalna, ali i zakonska obveza stoga je upravo među njima neizmjerno značajno razvijanje svijesti o važnosti praćenja sigurnosti lijeka. Broj nuspojava i njihovih neželjenih ishoda moguće je smanjiti ranim otkrivanjem problema vezanih uz sigurnost primjene lijeka, kao i edukacijom o racionalnom propisivanju lijekova.
Autor teksta: Lucija Bedeniković, mag. pharm.